negdje u meni je kvar...

Dobrodošli na moj blog

03.07.2010.

...

http://www.youtube.com/watch?v=I696OCV_AKQ&feature=related

13.05.2010.

strast.

gdje se izgubi strast?! u cemu?! zasto?! kada?!
da li je ikada naucimo istinski osjecati i njegovati?!
sta je to strast?! samozatajnost joj godi, a ona pokrece sve... pomjera brda, cini nemoguce mogucim, cini zivot laksim, ljeprsavijim, dohvaljivijim...
a tako je olahko shvatamo i gubimo ili se naviknemo na nju da je vise naprosto i ne osjecamo!?!
ne znam! ako imate neke odgovore...
zbunjena sam! rado bih bila strasna :), ali okovi zivota kao da ne dozvoljavaju, pa je se sjetim samo pođahkad, najcesce ponukana nekom scenom iz filma...
ko je gledao ovaj sa eminemo i brittany, shvatit ce fotografiju i poruku...
sta znam, nista ne znam :), a tako bih rado da znam...
otkako se strast pretvorila u puku animalnost, tada je sve krenulo niz brdo...i nije strast samo sex, strast se osjeca prema svemu! zivotu, prijeteljstvu, stvarima, pojavama! intenzivira ih u osjecanjima prema njima... so u hrani, cvijet u proljecu, majcino mlijeko u zivotu djeteta, ludost u mladosti, da ne nabrajam...
eh, eh...

24.09.2008.

Kao so u moru...

                                                 

Cetiri hladna zida,
jedna odaja
hotel izgubljenih dusa
nocas je moja stanica

Ja sam svome brodu
i talas, a i vir
daleko od ociju
srce nece naci mir

Ja idem, svetla neka ostanu
Kroz prozor moje duse
sijace da me nadjes
kada od mene svi odustanu
Ti mozes da se vratis tu

Pamet kad se pomeri
nedostaje mi tvoje bliskosti
dodje mi da zgazim sve
i da podjem bilo gde, sa bilo kim

Pamet kad se pomeri
nedostaje mi tvoje bliskosti
moje lice gubi boju, kao so u moru
bez tvoje neznosti

Cetri hladna zida,
jedna odaja
moje nebo ostalo je
medju tvojim prstima

Ja sam svome brodu
i talas, a i vir
Daleko od ociju
srce nece naci mir

05.07.2008.

Ptica bijela...

Te noći kad ne budu igrale sjene
i kad'  voda, ko zna koji put, razbije stijene
I kad sve što je nekad bilo važno
više ne bude
i kad te neke grube ruke
snažno iz sna probude

Te noći kad meleci navrate po mene
da me opet vrate natrag u bijele pelene
i kad raspletene kose
drugom ti sjedneš u krilo
ja ni tad neću ništa protiv tebe
neću, gluho bilo

Kada jednom budem ja
k’o snijeg ptica bijela
ne reci nikom da si me srela,
a kamoli voljela
Kada jednom duša moja
odleti od tijela
ne reci nikom da si me žedna
preko vode prevela
preko vode prevela

05.07.2008.

Čovjek !

"Obični čovjek prima boju vremena, a
 duhovni čovjek vrijeme boji svojim bojama..."

26.03.2008.

I tako...

Sretneš neko drago lice... Lavina uspomena te umije... rodi se sjeta... ne ona tužna, - ona druga,  znaš... i opet ti dođe da obučeš kostim vječnog dječaka... da pošalješ sve sutrašnje obaveze u honduras... da te nije briga... da ne mariš...  mami onaj blesavi osmijeh na licu! nista nestasno, bezobrazno! Da Bog sačuva... protka se poneka nit čeženje, ah ova, odveć izlizana sintagma! sve te ponese... osjetiš miris mora, nemir zbog traženja pogleda, strah od tolike nesigurnosti i shvatiš... sve je to bilo lijepo... bila sam deran, zato je i bilo tako slatko. Danas više ne bi bilo, sve i da je isto - isto! Stisnes usne zubima! "Prokleti robe Božiji! Zar će ti uvijek faliti ta sekunda da budeš sretan i zadovoljan?! ooo, slijep si pored očiju! tražiš nešto da nahraniš svoj nemir tamo gdje ničega nema! narušavaš neizmjernu milost Božiju! zasuči rukave i operi ruke! uzmi abdest tako iskreno kao da ga uzimas prvi put! klanjaj dva rekata! Zahvali se Svevišnjem što te uputio da se napajaš da Izvora! pa zar nisi najsretniji, o robe Božiji?".... i tako... prošlost je lijepa, uspomene još ljepše, sve dok ti kradu par trenutaka da ti izmame osmijeh. Onog trena kada te počnu vući nazad - "Bilo nam je ljepše u prošlosti, zar ne?" znaj da tu nema hajra!

09.01.2008.

...Tvog Kur'ana, Tvoje vječne riječi!

... imam li šta kazat'?!


dođoh ti sinoc s dalekog puta, prosu se ljubav iz starog kaputa i bi svjetlo, i zlatna zora
i bi što bit mora...

i jeste... u meni je kvar, ali ne kao što bih ubjeđena u psihi, već u fizici... na hajr!

ah... cim te Allah zavoli, odmah te stavi na iskušenje! pa ja sam najsretnija!

ooo, nekada nisam mogla sa obuzdam misli, da zalim za svakom nezapisanom recenicom, koju iznjedri mi bice u svakoj sekundi... samo sam razmisljala o postojanju nekog aparata koji bi mogao sve to da zapise, da nista ne odleprsa u zaborav! neka masina tako brza, jer letjele su, ma puno brze, nego što ih ljudska ruka mogaše zabilježiti... biseri, merdžani, nanizani lanci od pažljivo biranih perli... šta se to desi u čovjeku? neki preobrat?! tako nagli? ili? sad maštam, izrazito sporo mislivši, kilavo, tromo... o nekom aparatu koji bi mogao da iz mene izvadi riječi i izrekne to što je u meni, jer još uvijek vjerujem, ili lažem sebe, ne znam, da tu još nešto postoji za reći... nakon tog zatišja, dugo sam mislilia da će doći neka bura, neka lavina i da će to biti odgovor! sad je već predugo vremena prošlo i sad znam da to nije!!! hm...

11.09.2007.

Sjeta...

 

kiša...
čudna me tuga obuzela...
ono, kao ne znam što...
a znam...
lažem sebe...
a to je najgore...
danas cu jednog "prijetelja"
vidjeti po, Bog dragi jedino zna,
posljednji put u životu...
sretno mu bilo...
kao da se pozdravljam sa svojom mladosti...
sa tračcima tragova koji kaskaju za ugašenom sjetom...
Gospodaru, ja se sklanjam pod okrilje Tvoje....
22.08.2007.

Kamenolom i druge priče...

Imadoh (imperfekat) profesoricu bosanskoga jezika, rahmet joj duši... bila je veliki čovjek, što, žargonski kažu, a ja nađoh prikladnim da upotrijebim tu riječ, LJUDINA! pametna, inspirativna, borac, prijatelj... govorila nam je mnogo, odgajala nas, prije nego što nas je obrazovala... imala bih da pišem o njoj more, ali nekad drugom prilikom, kada budem znala ljepše da sričem...

03.08.2007.

Leptir !

Ljudi su čudni pravo...
nekada ne razumiju, neće ili ne mogu...
helem, sve mi češće i češće odgvara samo TIŠINA...
Sve mi govori da starim?! ma daj...
nekako mi je sve već viđeno, deja vu all the time...
prevaziđeno?!
nepovezano?!
sve mi izgleda isfucano...
dobro je - pomak u meni....
iz stanja jedne opće nule, prerastoh u stanje:
"Ase ležit vojnik GORČIN"
nebuloze zborim?! ma shvatit će oni rijetki...
ponekad samo vidim kako ljudi otvaraju usta
i kontam u sebi  kako mogu toliko pričati...
i onda kada ja URIJETKO pričam toliko,
pitam sebe isto to, kao da je neko drugi...
weird, weird, weird....


Stariji postovi

negdje u meni je kvar...


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5588

Powered by Blogger.ba